the_cica ..::globe trekker::..
~Iz dana u dan~
Blog
ponedjeljak, travanj 27, 2009

www.faroutclub.com/

thecica @ 19:27 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 28, 2009
07:15 am . Budilnik je ladno, u slow motion-u pao na mene. Atmosfera i litosfera su se protresle od njegovog vristanja. Ali ja nisam. Samo sam se sretno uslinila pod pokrivac.
07:50 am .Budilnik mi je usao u nos. I usi. Ali isprva u nos jer nije ko drugi imao da me golica da napustim horizontalu. Dobro, hajde. Ne volim cupanje dlacica u nosu. To mi je radila samo sestra kad je imala zlobne nagone.
09:00 am .Imam zlobne nagone, volim da kasnim i to odlicno radim . Krivi mi se desna strana vilice. Smisljam nacin kako da izgledam kao ljudsko bice i na vreme se zaustavljam da ne stavim ponovo mobilni u solju kafe u autu. Nemoj trubiti, nemoj. Dobro, trubi. Znam da je ovo vašar. Samo se pravim da ne vidim Ženu s bradom.
11:00 am. Paranoja u Las Vegasu. Iz moje percepcije, duplirane su mi kolege na poslu a izgledaju isto . Odlicno. Vise nas, manje posla za mene, i bicemo ekonomicniji.
13:00 pm. Uuuu, pm. I like it. Hocu kuci. Ljubazna sam po difultu. Trese mi se jetra i turira mi stomak. Nemoj, nemoj, nemoj da mi pridjes da me pitas "Sta ima?". A fak.
"Nema nista, kikiki,bla,bla.."
"A sta ima jos...?"
A, jebote. Nemoj.
16:00pm. Treca kafa. 5671 poziv. Cetvrti odlazak u toalet. Ucinilo mi se da mi je koleginica namignula ali pravicu se da nije i da me ne nadasve ne zanima zasto. Hvala Bogu pa postoji mašta.
19:00pm. Ne interesuje me sta cu da radim. Ni sta ce drugi da rade.
22:00pm. Pojela sam previse Rafaelo kugli.
00:05 am. Ponocni sex. Sretan novi utorak.
thecica @ 23:06 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 13, 2008
Postala sam putnik jednog jutra. Veliko, narandzasto sunce uzdizalo se nad prostranstvom cistog,mekanog peska. Sve je mirisalo na more, a taj miris je nosio tihi vetar. Culi su se glasovi iz obliznjih mesta, iako dosta udaljenih, jezivo su hujali u vetru. Gledala sam u daljinu pokusavajuci da razaznam najudaljeniju tacku ali daljina se prokleto mesala sa bojama, savanama... Krici, mirisi, satori. Ustali smo, kao i svako jutro koje najranije pocne u toj pustinji, trudeci se da od monotonije boja shvatimo gde je kafa, gde su stolice na kojima smo nocas do kasno sedeli i pricali o ma tako strasno bitnim stvarima. Mislila sam o svojoj kuci, mislila sam na kisu koja tamo pada 24h, o barama koje prekrivaju skver, o omiljenom pabu. O porodici koja se ce se isto uskoro probuditi, proviriti u moju sobu i dalje misleci da sam tu, a nisam. O prijateljicama koje idu na posao i prave haos u saobracaju, zeleci da su jedine koje voze tog jutra na putu.
Daljina me je nervirala, htela sam ravnu liniju jutra, i iako znajuci da necu ugledati jos neko vreme presek horizonta, uporno sam treptala skoncentrisana na sjaj pustinje. Ucinilo mi se da vidim nas auto u daljini. Par ljudi je sedelo u njemu. Ucinilo mi se da vidim osmeh, bele zube kako sljaste na licu od kontrasta pocrnelog, cistog lica i svetlih ociju. Nemoguce da sam to ja, nije toliko vremena proslo da sam ovde? A ovi ljudi oko mene? Sede u kolima i fotografisu sat vremena predele, momente zivota ljudi.. Ko su svi? Jel'' moguce da smo zajedno u svemu ovome? Da zajedno crpimo narandzasto sunce, vrucinu i grabimo put svaki dan iznova i iznova...
Tad sam shvatila gde sam. Videla sam liniju. Ravnu liniju koju su presecali tek neki nomadi u daljini. Tad sam shvatila koliko sam daleko.
thecica @ 22:26 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 23, 2008
Sviralo je "Can't buy me love" kad si prvi put uzeo moju ruku i kad smo zaplesali kao da jedino mi postojimo na svetu. I baš tad su sve oči bile uprte u nas i baš tad nas je bilo briga. Smejali smo se i igrali u isto vreme, svojim rukama si pravio pokrete mog tela, dubinom očiju si upijao moje svetlucave zenice i bez reči nam je bilo predivno. Tek poneka reč nas je posle spojila još više, rekao si da sam sjajna i neprevazidjena i poljubio me u obraz. Smejala sam se jer mi je ceo naš susret bio smesan i neobican, nisam osecala nista sem opustenosti i uzivanja, provoda, pića..

Kasnije si uz dolazak jeseni zeleo da se vidimo, da ponovimo provod, smeh, uzivanje. Znala sam da to tako sa tobom ide, i u tome sam uzivala. Dosao si po mene nasmejan, niti jednog trenutka nisam osecala ni tremu, ni nervozu, prosto mi je bilo cudno da je sve tako...kako treba. Odveo si me u predivan restoran, ponasao se kao da sam princeza. Oko nas su opet bili ljudi, nas je opet bilo briga. Oko nas je svirala lagana muzika, ali i nju sam jedva cula. Cujes li je sad? Mozes li sad da se setis koja je pesma uopste ispunjavala prostor, ko je sedeo za susednim stolom, kakva je bila svetlost? Ja ne mogu.  Nazdravljao si, palio mi cigaretu, gledao opet onako kako sam i zapamtila i onako kako najvise volim - duboko, zavodnicki, iskreno i nasmejano u isto vreme.

Secas li se ko je ostao oko nas kad smo polako odlazili? Ja se ni toga ne secam. Sto zbog vina, sto zbog tebe, u jednome momentu sedala sam a vec u drugom ustajala da bi me odvezao kuci. Da, vreme s tobom proleti. I da, to vreme je negde ostalo a da ne mogu ni da se setim sta su tvoje usne sve izgovorile. Ja opijena? Neee. Samo ti se cinilo :D

Oko nas su prolazili automobili, ulicna svetla grada, mirisalo je sve na opalo lisce i kestenje. Gledala sam kroz prozor, znajuci da iako vozis gledas i ti mene. Ali kojem putem smo isli ? Jel' to taj isti kojim smo i dosli u restoran? Jeste, ali ja se ne secam. Odakle reka? Kad smo mi to presli most ? Ne znam. Znam samo da si izgledao ispunjeno. I pomalo zbunjeno kada si zaustavio auto a ja kao u filmovima trebalo da ti kazem "Laku noc" i odlutam do zgrade. Nisi mi dozvolio da to uradim,  nisi mi dozvolio ni da se okrenem ka tebi i zahvalim na veceri koje se prakticno ni ne secam, haha, samo si mi scepao vilicu i poceo da me ljubis. Zar se to tako u filmovima radi? :D. Ne znam ni to, znam samo da je bilo prokleto dobro.

Oko nas je lisce pocelo da susti i pada na soferku, mogla sam cuti svako pucketanje. A toga se secam, jel'da? Prepustiti se svemu, opustiti se u nekome. Oko nas vise nije bilo nikoga i nicega. Samo ti i ja. Kao i na pocetku. Svet je nastavio da se krece. A ti i ja? Ma i dalje smo tamo, samo nas je briga za druge. :D
thecica @ 20:49 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, listopad 20, 2008
..na sada i više od 20 000 poseta, sjajni ste. :)
thecica @ 17:08 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, listopad 14, 2008
Cekanje,kuckanje,sretanje,treptanje,hodanje,grljenje,cmakanje,odlazenje,zvanje,pronalazenje,sedenje,lezanje,slikanje,putovanje,radovanje,plakanje,svadjanje,mazenje,pazenje,rucanje,veceranje,pa opet cmakanje, raspravljanje,seksanje,kupovanje,trcanje, ljubljenje (opet), izlazenje,provodjenje,prezivljavanje,grljenje i mazenje(opet),negodovanje,dogovaranje,postovanje,razumevanje, seksanje(opet), razmatranje,ujedinjavanje,treptanje(opet)..
Sve si ostavio zbog lista koji je pao na obod naseg setalista.
thecica @ 18:26 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 9, 2008






by the_cica
thecica @ 16:45 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, listopad 4, 2008
fotografisano u avgustu  '07 by me

thecica @ 00:02 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 24, 2008
Hladno je napolju, znas da stize jos jedna jesen ali briga te. Poslednji spratovi zgrada su u magli i tih vetar vec par dana huji niz ulicu, ljudi se sklanjaju u svoje domove, svi nekuda zure, rade, smeju se, zive. Neko tesko, neko lakse, ali zive. I za to briga te. Odavno te briga i za sve, i za svoju porodicu. Rodila si troje dece, imas brak na kojem bi svako pozadiveo, na fakultetu si bila najbolja i uvek u svemu se isticala. Putovala si, izlazila. I za to te sve briga.
I kad imam ispit, i kad trebam izaci. I kad otac donese nesto novo u kucu. I kad je sestra nasmejana. Za sve te je briga. Kao i obicno, hodaces usporeno, gegajuci se do kupatila i nazad. Drzaces pogled jedva uperen u tepih, podizaces naocare da vidis gde ides jer inace ne mozes. Pomicaces usne misleci da nam nesto  odgovaras, ali ti to ne cinis. Slusaces, ali neces slusati. Tebi je zivot nesretan, mi smo svi nesretni. Svi su bolji i sretniji. Ama bas niko nema probleme, samo ih ti imas na svetu. Ma bas niko nije imao tezak zivot 90-ih godina, ti si ga jedina imala. Za sve nas si se trudila i mi se sad trudimo za tebe. Ali briga te, jel'da? Lakse ti je da podneses cinjenice i istinu praveci se zrtvom. Ti vise nisi ni alkoholicar, ti si psihicki bolesnik. Nije ti dovoljno sto imas nas zdrave i srecne. Naravno da nije, pa zasto bi ? U tvojoj percepciji, mi smo svi zauvek nezadovoljni. Kad sam nervozna jer sam umorna, ja sam za tebe najnesrećnija i uvek kriva za sve. Tvoje preuvelicavanje je jedino sto znas da pricas. Jedino sto znas je da kukas, jadas se, pronalazis svacije bolne tacke, ubadas sve nas  gde ne treba, a ja se zatvaram subotom uvece u kucu jer se bojim da te ostavim, znam da ces se prelomiti dok ne stignes do kreveta. To je tvoja poenta, jel'? Mislis da je super kad ti otac kaze da ne brinem, da zivim svoj zivot. A onda ti sutradan ponovo popijes jer mislis da mene nije briga za tebe. Nema veze to sto sam celu mladost zbog tebe izgubila, sto sam ko zna koju sve pomoc trazila, to nema veze. I pored svega toga, jedino sto znas je da me i dalje ubijas u bolne tacke kad god ti alkohol to dopusti, kad god poprimis taj ljigavi pogled kojim me zelis ubiti jer postojim u tvom zivotu, ali istovremeno ne dopustas nikome da te napusti.
Da Bog da jednog dana shvatila , a verovatno nikad taj dan nece doci,  koliko si mi samo zivota uzela, koliko sam toga zbog tebe propustila a ti mi pored svega toga prebacivala sto sam nesretna, prebacivala mi sto se ne smejem, sto vecito nesto kukam, prebacivala samu sebe u mene, zeleci da stvoris jos jednu sebe. Nadam se da ces jednog dana shvatiti koliko si nam bola nanela. Ali nece tebe ni tad biti briga, jel' da? Kao ni kad bi ovo sad procitala sto sam javno napisala, ali zabole me ona stvar sto to pisem javno. Nadam se da nema ( a znam da nazalost ima) puno takvih slucajeva kao sto si ti. Ima vas krsa i da Bog da svi ostali bez ikakve pomoci jer ste bolesnici, briga vas je za sve, dok milioni ljudi nema za jelo pa opet prezivljavaju, vi pijete jer vam nesto fali i unistavate sve oko sebe. Vama treba 50 psihijatara u jednoj sobi, pa opet ne bi skontali koliko unistavate porodice. 
A ti, majko moja, budi i dalje pod nasim krovom, unistavaj nas lagano i zauvek misli da cu ostati uz tebe. Briga tebe sto te i dalje volim, sto i dalje ( ne znam odakle samo ) imam snage da studiram i trudim se za sebe, sto i dalje nekad vikendom zbog tebe ostajem kuci, misli ti da cu ja zauvek ostati uz tebe, ali necu . To sve cinim samo  zbog oca, njemu budi zahvalna i njega ljubi u dupe, a meni ga poljubi kad budem otisla.
thecica @ 23:31 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, rujan 2, 2008
thecica @ 14:47 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare